Luta hodnicima

Luta poluprazna, ispijena, ispucala od vekova, sunca, vetra ogoljena duša.

Luta polu luda od bola, lagumima sećanja.

Sapliće se u tami o odela koja je nekada nosila.

Vrisne tišinom svaki put kad se prepozna svoj odraz u ogledalu ili nekoj baruštini.

Seća se samo mirisa i osećaja, skoro dementna.

Luta proterana, sama od sebe. Istrošena svojom energijom.

Luta dok ne padne u zaborav.

Tuđ i svoj…

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s