Rak i sva njegova deca

kinkymara

381978_545278968825158_933347955_nPoznajem decu obolelu od raka. Znam i njihove roditelje i pakao kroz koji prolaze, agonije noću i danju, mesecima, godinama, znam koliko bolova i suza, tuge i tišine ima u njima, jer nema nade i nema lekova, recimo. Ili ima nade i lekova, ali za njih nema dovoljno para. Mislim, koliko god da ima para, strahovi da nikad neće biti zdravlja i mira jači su od većine onih koji se sa teškom bolešću sreću licem u lice. Mnogi od njih priželjkuju život, a čekaju smrt, videla sam to onda kad su mislili da ih ne gledam, i bilo je teško i njima i meni, njima teže, a meni jezivo.

Gledala sam i ta mila, siva lica bez kose, u cvetnim pidžamicama, sa rukama izbodenim iglama i čežnjivim pogledom ka dvorištu u kojem se vršnjaci, na igralištu do bolnice, smeju i igraju. Mogu ja to da gledam, takav mi je posao…

View original post 371 more words

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s